Je li Modrić odigrao svoju posljednju utakmicu za Hrvatsku?

Čim je sudac odsvirao kraj u Torontu, pitanje je visjelo u zraku kao malo koje prije: je li to bilo to? Luka Modrić ima 40 godina, a poraz od Portugala u prvom krugu nokaut-faze gotovo svi izvještaji opisuju kao njegovo posljednje Svjetsko prvenstvo. No „posljednje SP” i „posljednja utakmica za reprezentaciju” nisu nužno isto. Kao Diskutant, danas ne prepričavam utakmicu (to sam učinio u zasebnom dnevnom pregledu) — nego otvaram raspravu koja se tiče svakog hrvatskog navijača: je li ovo doista kraj, i što ako jest? O tome dokle je ova generacija stigla pisali smo i u analizi može li Hrvatska osvojiti SP 2026.

Argumenti ZA to da je ovo bio kraj

Prvo i najočitije — dob i biologija. S 40 godina Modrić je već sada jedan od najstarijih igrača turnira, a do sljedećeg velikog natjecanja treba proći još jedan cijeli ciklus. Malo je vezni igrač ikad igrao na vrhunskoj razini reprezentacije s više od 41 ili 42 godine.

Drugo — simbolika trenutka. Teško je zamisliti oproštaj scenografski „potpuniji" od ovoga: repriza finala Eura 2016. protiv Portugala, zagrljaj s Ronaldom na kraju, pljesak punog stadiona. Ako se karijera zaključuje pričom, ova priča ima svoj posljednji odlomak.

Treće — ciklus reprezentacije. Nakon dva velika pohoda (finale 2018., treće mjesto 2022.) prirodno je da nosiva generacija ustupi mjesto mlađima. Za savez je početak novog ciklusa logičan trenutak za smjenu naraštaja.

Argumenti PROTIV — zašto još ne treba zaključivati

S druge strane, ima razloga za oprez prije nego što isklešemo epitaf.

Prvo — službene odluke nema. U trenutku pisanja Modrić nije objavio kraj reprezentativne karijere; sve su to zaključci iz konteksta i dobi, a ne izjava igrača. Nogomet je vidio previše „posljednjih utakmica" koje to nisu bile.

Drugo — Modrić i dalje igra na visokoj razini. Igrač koji u 40. godini kreće u startnoj postavi na Svjetskom prvenstvu očito još nešto može ponuditi — makar u ograničenoj ulozi, kao mentor mlađima kroz kvalifikacije.

Treće — Hrvatska je već bila „otpisana”. Dvaput u posljednjih osam godina ova je reprezentacija demantirala one koji su tvrdili da je „kraj generacije” — o čemu smo pisali i u tekstu najveća iznenađenja u povijesti SP-a. Iskustvo nas uči da s hrvatskim vezistima nikad ne treba žuriti sa zaključcima.

Što ako ovo ipak jest kraj?

Recimo da je rasprava razriješena u korist „kraja”. Što onda ostaje? Ostaje jezgra mlađih igrača (Gvardiol, Sučić, Baturina i društvo) oko koje se gradi sljedeći ciklus, i savez koji ima vremena za obnovu prije novih kvalifikacija. Nasljedstvo koje Modrić ostavlja nije samo trofejno — to je i standard: dokaz da nacija veličine Hrvatske može dvaput u nizu doći do svjetskog vrha. Kontekst dokle je ova generacija stigla i zašto je bila povijesna razložili smo u tekstu povijest hrvatskih nastupa na SP-u.

Markov verdikt

Moje mišljenje? Razlikujem dvije stvari. Kao igračev oproštaj od Svjetskih prvenstava — da, gotovo sigurno smo vidjeli posljednji Modrićev nastup na SP-u, i red je to izgovoriti s poštovanjem. Kao definitivan kraj reprezentativne karijere — pričekao bih službenu riječ, jer je previše puta u nogometu „zadnja utakmica" postala pretposljednja. Bez obzira na ishod te rasprave, jedno je sigurno: kad se jednog dana bude pisala povijest hrvatskog sporta, ovo ime bit će na samom vrhu. A nama navijačima ostaje ono najljepše — zahvalnost, ne računica.

Turnir se, naravno, nastavlja i bez naše reprezentacije; tržišta za nastavak možete pratiti kod operatera poput WinRolla, Zotabet ili Koning.bet. Ali danas iznimno — pustimo kvote sa strane. Ovo je bio tekst o zahvalnosti. Podsjetnik ostaje isti: klađenje je zabava, nikad utjeha za poraz (odgovorno klađenje).